Svirke i pjesme

Glazbenu podlogu istarskih plesova čine tradicijski istarski instrumenti: mih, sopele, šurle, violina, bajs, te najčešće harmonika. Glazbena sekcija prvenstveno priprema, obrađuje i izvodi glazbu za plesove iz repertoara Društva, ali i druge tradicijske pjesme koje u raznim kombinacijama izvodi sama.

Na repertoaru koji se izvodi na puhaćim tradicijskim instrumentima, a nije isključivo za ples, nalaze se mantinjada, balun i polka, u svojim raznim verzijama.

Gunjci na svom repertoaru imaju razne skladbe koje su se izvodile u ovim dijelovima Istre, a koje su do tuda došle uglavnom iz alpskog područja i iz Italije.

Roženice (sopele, sopile, supiele, tororo) su istarsko narodno glazbalo tipa oboe rasprostranjeno i po Hrvatskom primorju i otocima, posebno na Krku. Prodorna su zvuka, a izrađuju se u paru. Naziv roženice raširen je u središnjoj i južnoj Istri, a sopele na Labinštini.

Mih je istarsko tradicijsko glazbalo poznato koje se sastoji od mijeha jareće ili janjeće kože na koju se montiraju ostali dijelovi koji su napravljeni od drva. Drveni dio u koji se upuhuje zrak naziva se kana, kanela, kanelica, bochin, dulac, gerličul. Kanela se pričvršćuje na jednu od dviju prednjih nogu miha, a na nju se postavlja nepovratni ventil koji se naziva zaletavac a služi da upuhani zrak u mješini ne izlazi na kanu. Na taj način svirač (sopac) može ispustiti kanu iz ustiju i pjevati (taranjkati) dok istovremeno svira tako da laktom pritišće mješinu i tjera zrak kroz mišnjicu. Mišnjica je dvostruka prebiraljka, od jednog komada drveta s dvije cijevi probušene u koju se umeću dva jednostruka piska od trske klarinetskog tipa. Mih je namijenjen pratnji plesa, no mogu se uz njega i pjevati pjesme.

Bajs je narodno glazbalo na kojem se ton proizvodi gudalom. Na istarskom području pojavio se prije više od 150 godina vjerojatno iz alpskih krajeva. Nekada su ga izrađivali mnogobrojni domaći majstori. Bajs je nešto veći od violončela, a manji od kontrabasa. Ima dvije žice od goveđih crijeva, ugođene u kvintama. Od ostalih se gudačkih glazbala razlikuje po obliku i ulozi mosta (kobilice, konjića). Funkciju dušice kod bajsa ima produženi dio jedne strane mosta, tj. nožica koja se spušta kroz četvrtasti otvor na glasnjači i seže do dna trupa. Ton se proizvodi s pomoću kraćega gudala, najčešće domaće izradbe.

Gunjci su skupina glazbenika uobičajena u sjevernoj i sjeverozapadnoj Istri, koji su prvotno svirali na violini i bajsu (mali i veli vijulin). Ta su glazbala doprla u Istru iz alpskih krajeva u 19. stoljeću. S vremenom su u sastav gunjaca ušli klarinet (klarin), triještina, trombeta i dr. glazbala. Gunjci sviraju isključivo glazbu za ples, ugl. polke, valcere, mazurke, koračnice (marće), šete paši i dr., i to na većim okupljanjima, posebno na pučkim zabavama, svadbama i seoskim sajmovima (samljima). Osim rijetke svirke na mihu, vidalicama i šurlama, bila je to jedina glazba koja se izvodila u sjevernom dijelu Pazinštine, na Buzeštini (osim Ćićarije), Bujštini i Poreštini. Sredinom 20. stoljeća violine i bajseve počela su potiskivati modernija glazbala, te su sve rjeđe nastupali u pratnji plesova, što je prijetilo njihovu odumiranju i nestanku.