Običaji

Lupačija

Sredinom prošlog stoljeća, a po pričanju starijih ljudi, i ranije Lupačija je bila jedna od vrlo poznatih fešti u Pazinskom polju. Folklorno društvo Pazin Gračišću je rekonstruiralo jednu takvu Lupačiju, temeljenu na sjećanjima Viktora Križanca.

Sam pojam lupačija označavao je posao, a ujedno i svečanost berbe i spremanja kukuruza (trukinje), zatim ljušćenje kukuruznih klipova (lupljenje klase od trukinje), usput izabiranje ljepših listova (lupa) za punjenje ležajeva (paljarica), pletenja kukuruznih klasja u pletenicu (reštu) i vješanje opletenih pletenica (rešti) na grede da bi se kukuruz osušio.

Radove u polju, sječu kukuruznih stabljika obavljali bi sami ukućani, dovozili bi kukuruz u dvorište, odvajali bi klasje od stabljike u unosili u kuću ili konobu. Stabljike kukuruza bez klasja tzv. trukinjište slagali bi u stogove (lomnice) i to bi se koristilo za prehranu stoke tokom jeseni i zime. Za vrijeme same “lupačije” zbijale bi se šale, pričale priče i razne anegdote, i pjevale bi se pjesme. Nakon završetka lupačije, očistio bi se prostor od otpada koji je nastao od suvišnih listova i vlasiju kukuruza. Nakon toga domaćini bi počastili toplim kruhom od kukuruza, orasima, lješnjacima, grožđem , smokvama i mladim vinom. Nakon što bi se gosti okrijepili, započela bi plesna zabava koja bi potrajala do 3 ili 3:30 sati u noći.

 

Skubačija

Skubačija je narodni običaj skubenja (raščešljavanja) vune za mladenkin madrac. Projekt je bio podijeljen u tri radionice: u prvoj je prikazano tradicionalno šišanje ovaca, u drugoj je prikazan način čišćenja, pranja i sušenja vune, te treća, u kojoj je prikazano raščešljavanje vune, te punjenje i šivanje madraca.